Iva Korenčić & Martina Nevistić

Datumi rezidencije:
28.06.2012.-30.09.2012..
Javni prikaz rada rezidencije:
28. & 29.09.2012. | 21:00h
Tematsko polje projekta BLACK oslanja se ponajviše na film i filmska izražajna sredstva koja bi dislociranjem u izvedbeno polje stvaranja, preciznije suvremenog plesa, dobila hibridno značenje tretirano kao novinu koja stalnim prevođenjem (stalnim obrtanjem smijera utjecaja filmska izražajna sredstva na kazališna izražajna sredstva i obrnuto) dobivaju karakteristiku novonastalih izražajnih načina jedinstvenih upravo samo za taj projekt.

Takvim načinom stvaranja autorice ne žele dati na značaju samom procesu stvaranja i prikazivati ga u finalnom produktu kao glavnu tematsku okosnicu već samo osvještavanjem određenih izražajnih sredstava obogatiti tematsku okosnicu projekta koja je vezana uz referentno polje crne boje. Široki pojam poput određene boje, u ovom slučaju CRNE, daje mogućnost da raznim asocijacijama dođemo do određenih materijala (vizualnih, tekstualnih, glazbenih,...) koje možemo 'preuzeti'. 'Preuzimanje' u procesnom vokabularu autorica može značiti citiranje, hommagiranje, repliciranje, translatiranje, koreliranje... no može značiti i jednu oprečnu stvar.

Preuzimamo neki materijal kao vlastiti čak i kada dolazi iz nas samih tek kada za njega preuzmemo odgovornost. Osobnu, scensku, umjetničku, intelektualnu,... Tu se ne radi o umjetničkoj izjavi orijentiranoj na propitivanja ZAŠTO* nešto radimo već ŠTO i KAKO radimo.

CRNA. Nije boja. Već što je ako nije boja? CRNO asocira na tugu, bol, sprovode, razne mračnjačke subkulture, noć, batmana, crnu magiju i vještice. No u fizikalnom smislu, crno je vizualna impresija kada do oka ne dolazi niti jedan dio vidljivog spektra. Pigment koji upija sve valne duljine. U asocijativnom smislu, crna nas boja uvodi u kreativno razmišljanje o objektima i subjektima koji svojim postojanjem ništa ne emitiraju već je sva bit sadržana u njima. To može biti oprečno procesualnoj odlucija određivanja tematskog polja asocijacijama jer u finalnom produktu niti jednom izvedbenom činu ne dopuštamo da emitira.

Da li to znači potpuni mrak? Ili apsolutnu tišinu? Ili apsolutni mir? Najvjerojatnije ne. Jer bilo koja umjetnička odluka u tom smijeru ipak znači nešto i emitira nešto. Zato smo odlučili neemitirati na način da hiper-emitiramo ne bi li emitiranje izgubilo smisao i time postalo ne-emitiranje. Primjer ne-emitiranja odnosno hiper-emitiranja može se protumačiti kao psihička kategorija jer ovisi ponajviše o gledateljevoj percepciji. Podjela određenih struktura na dijelove s obzirom na trajanje u sebi sadrži širi kontekstualni razlog. Nešto nam se čini prekratkim jer tome prethodi nešto duže ili jer taj prekratki dio nije informacijski iscrpljen. Na primjeru filma, strukturna funkcija kratkih kadrova je ta da oni daju malo informacija, ali da su retorički vrlo snažni, odnosno – zbune nas, potresu, mislimo i kasnije na njih.

Znači makar kratki kadrovi ne emitiraju dovoljno informacija, u retoričkom smislu oni emitiraju i previše, hiper-emitiraju odnosno potiču gledatelja da u sebi stvara slobodne asocijacije jer predhodni kadar nije 'zaključio' za gledatelja, pa on mora nešto zaključiti sam za sebe (interakcijska komponenta!). Znači, imamo kratke kadrove kao dobar primjer implikacije obje krajnosti. Ako potom kratki kadar kao filmsko izražajno sredstvo prevedemo u izvedbeno izražajno sredstvo, što ćemo dobiti? Niz nepovezanih pokreta, radnji, riječi, trzaja, ..., pokušaja nečega.


PROJEKTNI TIM
Autorice: Iva Korenčić i Martina Nevistić
Video, editing, fotografija: Iva Korenčić
Izvedba/Koreografija: Martina Nevistić/Sara Barbieri
Glazba: Luka Grubišić-Čabo + “LUFT” (rock band)
Kostimografija: Martina Nevistić
Scenografija: O.N.E.
Podrška dizajna: Dora Đurkesec
IT podrška: Damir Korenčić
PR podrška: Amela Pašalić

Dodatne informacije o autorskom radu O.N.E.: www.one-art.hr


MARTINA NEVISTIĆ

Rođena 18. prosinca 1983. u Zagrebu.

2000. završila je Školu suvremenog plesa Ane Maletić, nakon čega je bila članicom “Studija za suvremeni ples“. 2006. diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer organizacija i management, te 2008. na Salzburg Experimental Academy of Dance, Austrija  (SEAD), sa solo izvedbom Hrvatskog koreografa Matije Ferlina (“Lucky between the mountains”.).
Tijekom školovanja surađivala je s poznatim koreografima: Anna MacRae (Meg Stuart, SAD / D), Salva Sanchis (Rosas, B), Jule Flierl (D), Libby Farr (ex Forsaythe company, SEAD, PARTS), Susan Redhorst (SEAD, SNDO), Ted Stoffer (Le Ballet C de la B, B), Sanja Tropp Fruehwald (VRUM plesni kolektiv HR/D). Također, surađivala je s glazbenicima iz "Miscelanea guitar quartet" (S/GR), i skladateljima Marious Joannou Elia i Agustin Castilla-Avilla u projektima Armatur i Race for two quarttet+1.

Stručno se usavršavala u Bruxellesu i Berlinu. Tijekom obrazovanja počela je istraživati ​​vlastiti rad i područje interesa, gdje je pronašla sebe kao autora i koautora predstava: Macho (Flierl/Nevistić), Moj prvi ... (Nevistić), Medium (Petrovski/Nevistić)- napravljen za Festival Zadarsnova.
Bila je stipendist "Nomad Dance Academy" obrazovnog programa, gdje se povezala s mladim umjetnicima iz jugoistočne Europe/Balkana za budući rad i prijateljstvo. Ovdje stvara projekt Wannabe, za koji je osvojila nagradu publike na Festivalu koreografa Almada u Portugalu.

Od jeseni 2009. godine živi u Zagrebu gdje radi kao plesačica, autorica i pedagoginja.

2009. napravila je koreografiju Vreva za Podmladak Studia za suvremeni plesa i surađivala sa Andrejom Široki u projektu Težišta i Sodabergom u projektu Simple life.
2010. osnovala O.N.E. umjetničku organizaciju u Zagrebu, zajedno sa Ladom Petrovski. U 2010 Iva Korenčić postaje članicom O.N.E.te surađuju kao koautorice na projektu Silver. Njezin interes u koreografiji uključuje multimedijalnost i interdisciplinarnost.
U ožujku 2010. postaje stalnom članicom Zagrebačkog plesnog ansambla, gdje je sudjelovala u predstavi Interface Snježane Abramović Milković i ušala u ranije koprodukcije ansambla, kao što je UTF-8.
2011. pridružila se kolaborativnom radu sa ljudima iz Nomada (Schnabl-SLO, Koruga-SR, Georgiev-MK/BG, Larrere-FR), gdje je nastao projekt Artist as a present.
U suradnji sa Festivalom „Perforacije“  u kolovozu iste godine bila je sudionica  laboratorija „Znanost i umjetnost“ u Montpellieru, nakon čega nastaje interaktivna instalacija Evolucija revolucija.
U listopadu  O.N.E. je premijerno izašao sa projektom BLU, izvedbeno- multimedijalnog karaktera.
Također, sudjeluje u novonastaloj predstavi Zagrebačkog plesnog ansambla Ispod sklopljenih očiju, Laure Aris Alvarez.

Pedagog je suvremenih plesnih tehnika i dinamičkih stilova yoge (Yoga Alliance, RYT200). Predavala je profesionalnim plesnim ansablima kao što su: Zagrebački plesni ansambl, Studio za suvremeni ples u Zagrebu, Bitef plesni Teater Srbija, također radi kao pedagog polu-profesionalnih satova kao što su: Podmaldak Studia za suvremeni ples i studio Liberdance, te držala radionice improvizacija za pedagoge („Društvo naša djeca Poreč“).

 

IVA KORENČIĆ

Rođena je 05. travnja 1986. u Zagrebu.

2005. diplomirala je na Školi suvremenog plesa Ane Maletić s koreografijom Koreograffiti (teatar EXIT) i u X. Gimnaziji maturirala s radom 'Povijest suvremenog plesa'. Tijekom školovanja bila je član Dramskog učilišta ZKM-a, surađivala s Plesnim solistima, Ansamblom plesne škole 'Ane Maletić' bila član podmlatka Studija za suvremeni ples te 2003. na Tjednu suvremenog plesa pleše u projektu Revival KASP hrvatske koreografkinje Milane Broš. Također pohađa radionice hrvatskih i inozemnih koreografa poput Gregora Lušteka, Matjaža Farića, Matije Ferlina, Irme Omerzo, Jasne Vinovrški, Lynda Gaudreau i drugih te radi kao plesni pedagog za plesni studio Samsa.

Studij plesa nastavlja na SEADu – salzburškoj eksperimentalnoj plesnoj akademiji u klasi profesora i koreografa Libby Farr, Daniela Graca, Milan Kozanek, Keren Levi, Kate Mattingly, Sanna Myllylahti, Martin Sonderkamp, Tugce U. Tuna, Matej Kejžar, Tono Lachky, Jens Biedermann, Francesco Scavetta i drugih. Tijekom studija u Salzburgu pleše u predstavama na New Faces New Dances Festivala te surađuje s koreografkinjama Ilkem Ulugun i Dorit Schwartz. Između 2005. i 2007. godine kreira i vlastiti autorski rad: W.R.R., Cocoonox i E.g.g.arment u suradnji s plesačima i mladim autorima Carlotom Corte-Real Frazao, Maayan Danoch, Janom Ryslavom i Jule Flierl.

Živi u Zagrebu od 2007. godine gdje radi kao plesač, autor, fotograf i dizajner. 2008. godine pridružuje se Sodabergovom umjetničkom timu te surađuje na radovima Arijadna na Naxosu, The Book 2008, The Store, Forenzika i fuga za fascikl, Simple Life te Endless love transport/ Nothing. Za umjetničku organizaciju Sodaberg također radi programsku koordinaciju, logistiku, fotografiju i dizajn.
Nastavlja profesionalnu edukaciju na master radionicama Eve Auster, Litó Walkey, Palle Dyrvalla, kazališne skupine Nature Theater of Oklahoma i Plavog pozorišta, Isabell Schad, Mette Ingvartsen i drugih te radi kao plesni pedagog u plesnom centru Tala.

2010. godine pridružuje se O.N.E. te u suradnji Martinom Nevistić nastaju projekti Silver i Blu; surađuje i sa Andrejom Široki i Centrom za ples i umjetničko istraživanje (predstava 'Metar 70 i nešto'),  te plesačicom i dizajnericom Dorom Đurkesac. Također radi kao make up artist na filmu, a njen fotografski rad nagrađivan je i objavljivan u raznim časopisima. Trenutno je student snimanja i fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.