4 suha stopala

9.4.2015. | 20:00 h

30 kn redovna cijena
X

Autori: Ivana Sajko, Mila Pavičević i Paolo Tišljarić

U drami Ivane Sajko 4 suha stopala bezimena i bestjelesna lica iščekuju katastrofu. Likovi u utopljeni bujici slika iz sjećanja dok čekaju da ih polako odnese poplava. Mehanizam katastrofe pokreću akumulatori. U vremenu čija je dominantna karakteristika ubrzavanje, njegovi se akteri prepuštaju tom ubrzavanju. Ubrzanje koje bi služilo kao osnovna redateljsko / dramaturško / koreografska poluga. U ovom projektu odlučili smo se pozabaviti idejom katastrofe kao posljedicom lančanoga procesa odlučivanja te kako funkcionira mehanizam katastrofe u kontekstu plesa i izvedbenih umjetnosti.

Četiri problemska polja unutar drame jukstaponirat će u izvedbenom prostoru bez da se teži prethodno dogovorenoj kompoziciji. Za poetiku Ivane Sajko karakteristično je da među različitim razinama diskursa ne postoji hijerarhijski odnos. Slikama realiteta ona su-postavlja slike sjećanja. Likovi bez tijela sudjeluju ravnopravno u igrama, tračanju i letenju. U 4 suha stopala, svojevrsnoj (post) apokaliptičnoj anti-drami (riječ je o tekstu koji ponajviše odgovara principima beketovske dramaturgije) imamo dva lika koji su „svedeni na svoju zvučnu materijalnost", izdvojeni uslijed sveopće situacije potopa ublažavaju vrijeme diskurzivnim igrama, dok na koncu i sami ne zarone. U uvodnom didaskalijskom tekstu njihove su performativne radnje/igre ovako objašnjene: "Igraju igru u kojoj rečenica posjeduje razlog da bude izgovorena, da bude sačuvana kao još jedino preostalo mjesto događaja". Navedena rečenica jasno eksplicira naglašeni retorički karakter drame.

Tekst je podijeljen na 11 kraćih dijelova te montažne dijelove prizora u kojima se pojavljuju zbor djece, vjerski skup, razne rečenične igre i povremene izvedbene radnje poput trčanja i plivanja dvojice protagonista predstavljaju sva zbivanja ovoga komada u kojemu je potpuno napuštena ideja dramskoga konflikta. Zanimljiva je upotreba didaskalijskog teksta koji preuzima različite funkcije. Osim umetnutih vijesti s radija i klasičnih pojašnjavanja situacije među protagonistima, didaskalijski se tekst na specifične načine pojavljuje na više mjesta u drami, u različitim ulogama. Primjerice, didaskalija se često umeće unutar replike likova razbijajući time linearni tijek dijaloga. Ovaj projekt afirmira i potiče dijalog između plesne i dramske forme te teži kreiranju novih estetika. 


Autorica dramskog teksta: Ivana Sajko
Autori koncepta – režija i koreografija: Mila Pavičević i  Paolo Tišljarić
Izvođačice: Lana Hosni i Mada Peršić
Producentica projekta: Ana Sikavica
Kostimografkinja: Tea Bašić
Projekcije i glazba: Willem Miličević
Majstorica maske: Laura Buljan
Fotografija: Silvio Lončarić
Projekt je nastao u produkciji umjetničke organizacije Thearte uz prostorno-tehničku podršku Zagrebačkog plesnog centra.



IVANA SAJKO
Ivana Sajko rođena je u Zagrebu, 1975. godine i hrvatska je dramatičarka i dramaturginja.
Diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgije i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada za dramsku književnost uključujući četiri nagrade za dramsko djelo Marin Držić za drame: 4 suha stopala (1999.), Rebro kao zeleni zidovi (2000.), Misa za predizbornu šutnju, mrtvaca iza zida i kopita u grlu (2002.) i Krajolik s padom (2011.)
Članica je uredništva Frakcije, časopisa za izvedbene umjetnosti. Suosnivačica je kazališne skupine BAD co. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturg i redatelj, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe. Drame joj se izvode u kazalištu i na radiju, te su objavljene na desetak jezika. Od 2008. njena djela postaju jako dobro prihvaćena na kazališnoj sceni njemačkog govornog područja gdje često bivaju i praizvedena. Drama Rose is a rose is a rose is a rose praizvedena je na festivalu Steirischer Herbst u Grazu 2008. godine, a Prizori s jabukom u Stadttheater Bern 2009. Hrvatska praizvedba drame Rose is a rose is a rose is a rose postavljena je u Zagrebačkom kazalištu mladih u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem, a hrvatska praizvedba drame Prizori s jabukom postavljena je na 62. Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji i izvedbi autorice. Predstava je doživjela veliki uspjeh kod kritike koja je isticala kako ova predstava označava pomak u koncepciji Dubrovačkih ljetnih igara prema postdramskom izrazu teatra, a zbog toga ju je i kazališni kritičar Igor Ružić uvrstio u godišnju listu najboljih dramskih predstava 2011. godine, te je tom prilikom zapisao: "Možda i najbolji tekst Ivane Sajko, koji njezinim uobičajenim bolnim i angažiranim temama pomoću biblijskog okvira daje i sasvim konkretna geopolitička sidrišta, a ne samo aluziju na domaće prilike. Što su sve Igre ovom predstavom dobile, tek će postati jasno zadrže li ovaj smjer i politiku koja se sjetila da je manje ponekad više."
Godine 2012. sudjeluje u međunarodnom projektu Zagrebačkog kazališta mladih i Kazališta iz Braunschweiga gdje postavljaju njezin tekst Krajolik s padom. Iste godine kao autorica sudjeluje u kazališnom triptihu Jalova koji se bavio spornim zakonom o medicinski potpomognutom oplodnji, a koji je ostvaren u sklopu projekta Maribor - Europska prijestolnica kulture. Iste godine premijerno je izvedena njezina drama To nismo mi, to je samo staklo u konceptu i režiji Bojana Đorđeva i Siniše Ilića i produkciji Balcan Can Contemporary projekta, a u prostorima shoping centra Beograđanka u Beogradu.
Do sada je objavila zbirku drama Smaknuta lica (Meandar 2001), dramsku trilogiju Žena – bomba (Meandar 2004), romane Rio bar (Meandar 2006) nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo i Povijest moje obitelji (2009.), teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput 2006) i zbirku drama Trilogija o neposluhu (2011).
2015. godine izdaje roman Ljubavni roman i postiže veliki uspjeh kod kritike i čitatelja.