VRIJEDNOST JE DINAMIČNI SUVIŠAK SVAKE FUNKCIJE

17.4.2015. | 18:00 h Izvedba u sklopu programa Croatian Theatre Showcase u organizaciji Hrvatski centar ITI - International Theatre Institute

Autorice: Sonja Pregrad & Marjana Krajač

30 kn redovna cijena
25 kn cijena s popustom za studente, umirovljenike te članove udruga DOMINO, UPUH, UPPU "PULS" i KULTURNI POKAZ
20 kn cijena s popustom za članove HIPP-a (polaznici plesnih tečajeva ZPC) X

NASTANAK
Sonja Pregrad i Marjana Krajač tijekom posljednje dvije godine u različitim fazama i oblicima razvijaju zajednički rad specifičnog formata. Suradnja je započela Sonjinom kontribucijom za simpozij Koliko vrijedim – od valorizacije do plesa, koji su osmislili Jacob Peter Kovner, Marjana Krajač i Marko Kostanić, a koji se odvio u listopadu 2012. godine. Tijekom 2013. godine Sonja i Marjana nastavljaju razvijati ideju rada u Zagrebu i u Berlinu, tijekom 2014. godine na rezidencijama u Performing Arts Forumu u St. Ermeu i Zagrebačkom plesnom centru, a u studenom rad je prikazan na festivalu Improspekcije.


Tehnička podrška: Duško Richtermoc
Grafičko oblikovanje: Valentina Toth
Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij
Rad nastaje uz podršku Grada Zagreba, Zagrebačkog plesnog centra, Hrvatskog instituta za pokreti ples, Performing Arts Foruma (St. Erme), izvedbenog centra Uferstudios (Berlin) i festivala Improspekcije (Zagreb).
Zahvaljujemo Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu – odsjeku za animirani film i nove medije.


ŠTO JE TO ŠTO TREBA NASTATI
Marjana Krajač i Sonja Pregrad oblikuju rad koji objedinjuje ono što je predmet razmatranja ovog umjetničkog rada, kao i uvjetni pejzaž rada samog po sebi. Uvjetni pejzaž rada je sve ono što strukturira nastanak umjetničkog rada, a on je usko povezan s pitanjem što je to što smatramo da treba nastati.

Koreografska zaliha u ovom radu polazi od mišljenja pokreta kao predmeta u smislu objekta, odnosno, bilo koja polazišna os u razmatranju može jednako dati informacije o objektnosti ili subjektnosti nečega.

Zajednička karakteristika svih objekata i pojava jest da njihova, naprosto, datost proizvodi neodređeni suvišak, ostatak, dodatnu informaciju koja se izmiče prvom sloju kategorizacije, u smislu, što je to što se gleda. Taj suvišak koji se izmiče svakom obuhvaćanju, taj preostatak, to nešto pored i mimo, moguće je samo pojmiti, ili preciznije rečeno, iskustveno pojmiti -  donekle naslutiti. Vrijednost tog suviška izvan je kontrole proizvodnje ili namjere. Ono što nastaje nastaje dinamičnim transferom, funkcijom tog transfera, proizvodi vrijednost koju nije ni na koji način moguće upregnuti u procese iskoristivosti.

Sonja Pregrad i Marjana Krajač upuštaju se u svojevrsnu izvedbeno-koreografsku mapu u formi predstave koja ne odustaje od plesa kao matične stanice. Ples, porozan za različite projekcijske površine, i dalje emanira onu sržnu pojavu koja objedinjuje različite fokuse. Napuštajući kao zastarjele i nedomišljene sve trenutne kategorije razmatranja vrijednosti umjetničke prakse, ovaj rad se sastoji od niza fragmentarnih upita za koje tek treba pronaći razumljivu matricu odgovora.