IETM u ZPC-u // raspored

25.10. u 20:00 h
ZPC

Destinacija Trafik: Divljač // TRAFIK

Dugogodišnjim bavljenjem pojedincima na margini, istraživali smo uvijek iznova intrigantne teme identiteta i tijela. Deset godina kasnije, TRAFIK se u obljetničkoj predstavi Destinacija Trafik: Divljač ponovo vraća rubovima grada i mjestima na kojima se ukazuju neki novi stanovnici njegovog imaginarija.

Oni su pomalo nevidljivi ili povremeno vidljivi, pojavljuju se sporadično, u ritmu plesnih melodija mediteranskih luka kao tijela u tranzitu s dozvolom za ulazak u grad. Ta tijela u putovanjima, prenošena brodskim flotama, iznenada mijenjaju kurs življenja. U stalnim gibanjima, pauzama i samoćama, odupiru se žudnji tijela za potpunim.
Kako načiniti to tijelo? Kako biti promoćudan i začudan, provokativan i senzibilan, svoj, a opet netko drugi?

Uz dosadašnje TRAFIK-ove kazališne destinacije, kao mjesto oživljavanja nove predstave, odlučili smo izložiti naše neostvarene želje i fiktivna putovanja nekim drugim postojanjima. Na taj način mikrosvijet Trafikanata i Trafikantica zakopat će u svijet riječkog undergrounda, ponovo zaploviti s cabaretskim putnicima na brodu Barba Rude, otkriti zaboravljeni svijet dlakavih striptizeta u nekadašnjem Plavom Jadranu i odsviranih plesnjaka na vrhu hotela Neboder. Potražiti još skrovitija mjesta na kojima su se okupljali mornari – prolaznici, lokalni čudaci i prenaglašeno našminkane žene s čudnovatim frizurama.

Prihvaćajući raznolikosti Žudnog Tijela putujemo prema mjestima na kojima možemo biti to Drugo – kompletno, gdje okolina ne određuje rubove našeg tijela, gdje se maštom i fikcijom odlazi s onu stranu drugačijeg, uznemirljivog i tajnovitog – kazališnog.

projekt osmislile: Mila Čuljak i Magdalena Lupi
autori: Selma Banich, Mila Čuljak, Edvin Liverić, Magdalena Lupi, Silvia Marchig
koautori i izvođači: Marin Alvir, Mila Čuljak, Edvin Liverić, Silvia Marchig, Gordana Svetopetrić
scenografkinja i oblikovateljica svjetla: Lara Badurina
kostimograf: Iztok Hrga
skladatelj: Marin Alvir
izbor glazbe: Selma Banich i Mila Čuljak
maske: Matea Pasarić
asistentica produkcije: Sabina Krešić
produkcija: TRAFIK

26.10. // ZPC

Dance Showcase:

15:00h bijeli studio
Paces
// Petra Zanki & Britta Wirthmüller

U predstavi Paces, svi elementi iz predstave prolaze kroz postepenu modulaciju. Ono što na prvi pogled sliči na repeticiju je u stvari minimalna alteracija prijašnjeg iskustva. ...

Petra Zanki je plesna umjetnica iz Zagreba. Nakon studija komparativne književnosti i francuskog jezika nastavlja studij kazališnih i izvedbenih umjetnosti u Parizu (Sorbonne Nouvelle). Surađivala je s: Oliverom Frljićem, Montažstrojem, Shadowcasters & Via Negativa. Publicira u sljedećim izdanjima: «Kazalište», «Kretanja» i "Frakcija.Zajedno sa Brittom Wirthmüller , dobitnica je nagrade Platforme mladih koreografa 2010. godine. Trenutno surađuje sa Brittom Wirthmüller na realizaciji koreografskog ciklusa pod nazivom “Antitijela” te sa Teom Tupajić na radu “The Curator’s Piece”.

Britta Wirthmüller
rođena je u Berlinu i danas se bavi stvaranjem plesnih djela. Studirala je ples na poznatoj Palucca Schule u Dresdenyu, te na SNDO u Amsterdamu; a također ima MA iz “Performance Studies” pri Univerzitetu u Hamburgu.

Phill Niblock je minimalistički skladatelj koji je baziran u New Yorku, gdje je ujedno i multimedijalni umjetnik / glazbenik i redatelj skupine Experimental Intermedia. Niblock je surađivao sa brojnim koreografima tijekom 60-tih godina prošlog stoljeća, a koji su pripadali skupini okupljenih oko Judson Dance Theatre (Judson Church) u New Yorku.

Koncept, koreografija: Petra Zanki & Britta Wirthmüller
Izvedba: Petra Zanki
Glazba: Phill Niblock, Hurdy Hurry from Works for Hurdy Gurdy and voice, 2001.
Produkcija: Banana Gerila in collaboration with HIPP-TSP and ekscena.
Fotografija: Damir Žižić

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

15:00h sivi studio
Titraji
// Zrinka Šimičić Mihanović

Ovaj rad nadahnut je razmišljanjima o percepciji plesa, o osjetima koji sudjeluju u toj percepciji, o kinestetičkoj empatiji, a onda i istraživanjima o aktivnosti zrcalnih neurona. Zrcalni neuroni djeluju na razini osjeta, a ne tumačenja, i zato je empatija brža od racionalnog razumijevanja. Na toj razini razumijeva se i pokret.

Empatiju koju osjećamo i kinestetičko iskustvo koje dobivamo gledanjem plesača možda možemo objasniti djelovanjem zrcalnih neurona. Ali, je li u tom slučaju presudno iskustvo gledatelja, ili umijeće plesača, njegova / njena virtuoznost; drugim riječima, je li lakše povezati se s kretnjom kakvu smo i samu nekada napravili, ili s pokretom kakav je našem tijelu nepoznat i nije ga u stanju napraviti? Je li uopće presudno to što vidimo, ili je kinestetički osjet moguć i bez pomoći vizualnog osjeta? Kakvu ulogu u tom procesu ima glazba? I konačno, kakvo značenje svaki gledatelj upisuje u viđeno?

To su pitanja koja su nas vodila u ovom procesu. Hvala vam što ćete svojim dolaskom i činom gledanja odgovoriti na neka od njih.

Projekt je realiziran u suradnji s Galerijom NANO i Centrom za kulturu i informacije Maksimir, a podržan je od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te od Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Ideja i koreografija: Zrinka Šimičić Mihanović
Plešu: Iva Hladnik, Ivana Pavlović, Zrinka Šimičić Mihanović
Glazbu skladao: Sven Pavlović
Grafičko oblikovanje: Martina Granić
Tehnička podrška: Božidar Katić 

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

15:30h crni studio
Kratka fantazija o ponovnom uspostavljanju vlasništva nad tijelom
// Marjana Krajač

Moje tijelo nije u mojem vlasništvu.
Svoje tijelo koristim, hranim, kroz njega doživljavam svijet. (...) Ako tijelo nije u mojem vlasništvu to znači da ga dijelim s nekim drugim instancama, da neke druge instance polažu i egzekutiraju pravo da ga koriste; da ga usmjeravaju, da ga kontroliraju te da ga strukturiraju u područje odgovornosti. Ova fantazija razmišlja o tezi u kojoj je izvedbeni koreografski rad moguće mjesto ponovnog uspostavljanja primarnog vlasništva nad tijelom. Mjesto gdje u privremenom vremensko-prostornom okviru tijelo ponovno može biti u potpunosti pripadajuće vlastito. Te u kojem može uspostaviti susret s drugim tijelima koja su također privremeno vlastita, kako bismo (iako još uvijek opterećeni socijalnim kodovima) eventualno uspjeli uspostaviti neku drugu vrstu transfera jedni prema drugima, neku drugu vrstu humanističke pretpostavke, stvarajući neko drugo zajedničko polje od onoga koje je represivno upisano u svijet oko nas.

Marjana Krajač je koreografkinja koja pripada mlađoj generaciji hrvatske suvremene plesne scene. Završila je Školu za suvremeni ples “Ana Maletić” u Zagrebu a školovanje je na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Berlinu gdje je također je studirala teologiju i religiju na Humboldt Univerzitetu. Nakon što je diplomirala kao plesačica i koreografkinja surađivala je s brojnim koreografima u Berlinu. Dobitnica je europske stipendije za suvremeni ples DanceWEB te stipendije Mobile Academy Berlin. Njen najrecentniji projekt THE BOOK dostupan je online na: http://thebook.sodaberg.hr, a projekt THE STORE (2009) nominiran je za T-HT nagradu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Marjana Krajač živi i radi u Zagrebu gdje je osnovala proizvodni kolaborativ SODABERG.

Koncept, koreografija i izvedba: Marjana Krajač
Fotografija: Gordana Obradović-Dragišić
Realizirano kroz Hrvatski institut za pokret i ples, Zagrebački plesni centar, Teatro Viriato Viseu Portugal, RE.AL Lisabon.
Zahvale: Joao Fiadeiro, Petra Zanki, Andreja Široki i libela.org
www.sodaberg.hr

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

16:10h crni studio
Love Will Tear Us Apart //
Saša Božić i Petra Hrašćanec

Love will tear us apartsolo je kreiran za izvođačicu Petru Hrašćanec. Sam rad žanrovski vrluda između rock-koncerta, ispovjedne forme i apstraktnog plesa. Pitanje vlasništva nad izvedbom isprva stavljeno u apstraktni plesni okvir bavljenja tijelom i politikom pogleda, ekstremno se proširuje u širi umjetnički i socijalni okvir. Ljubav iz naslova prenešena je u ljubav spram plesa,čina plesa samog, dok rad raspravlja razliku između plesa i njegove realizacije kao društvenog događanja kroz konstituciju pojma izvođačice same. Izvođačica Petra Hraščanec izvodi plesne numere, odabrane ljubavne pjesme, dok u pauzama saznajemo naoko efemerne detalje o nastanku same produkcije, rasplečući suptilnu mrežu odnosa moći koja definira čin izvedbe. Gledatelj je pozvan da aktivno preuzme odgovornost u lancu hijerarhije izvođačkog čina.  

Koncept: Saša Božić
Koreografija: Saša Božić i Petra Hrašćanec
Izvedba: Petra Hrašćanec
Izbor glazbe: Saša Božić i Petra Hrašćanec
Producentica: Štefica Bartolin
Fotografije i video: Danko Stjepanović
Hvala: Teatru &TD, Gradskom kazalištu Trešnja, Bruni Pocheronu
Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

16:40h crni studio
Something to do with Death //
Sanja Tropp Frühwald

Startna pozicija ovog koreografskog istraživanja je performativna analiza struktura koje utječu na način na koji percipiramo izvođačicu, njene kodove i pokrete. Produkt je izvedbeni solo materijal koji počiva na ostacima svakodnevnog heroizma. Baza istraživanja je kontrapunkt između vanjskog oklopa (maske) i unutrašnjeg svijeta subjekta, takozvana makro i mikrokozmos opozicija, te frikcija koja se pojavljuje u dodirnim točkama te dvije opozicije. Fizikalnost izvođačice manipulirana je različitim pristupima korištenju tajminga, rekvizita, glasa, zvukova i glazbe, i različitim emocionalmm stanjima.
Istraživanje struktura filmske režije, te vremensko-prostorna korelacija između filmskih rezova i koreografskih metoda od posebnog je interesa. Rezultati tog istraživanja, kao i filmska glazba Enia Morriconea, aplicirani su na suvremenu realnost autorice, osobne izvore i temu.

Sanja Tropp Frühwald, koreografkinja, autorica i plesačica diplomirala je novinarstvo i politologiju na Faklutetu političkih znanosti u Zagrebu 2001., te na Salzburg Experimental Academy of Dance (SEAD) 2007 godine. Za svoj je rad višestruko nagrađivana u zemlji i inozemstvu, a između ostaloga i nagradom za Najboljeg mladog koreografa na 8. Platformi mladih koreografa.
Članica je i / ili osnivačica brojnih nevladinih udruga koje se bave suvremenim plesom, kazalištem i alternativnom kulturom, poput Eks scene, Autonomous Cultural Factory, Tanzbüro… Radi i kao DJ, te pjeva u performativno-glazbenoj skupini ‘Little Bunny Suicides’.

Koreografija i izvedba: Sanja Tropp Frühwald
Asistent koreografa: Ivan Mijačević
Asistent izvedbe: Till Frühwald
Glazba: Enio Morricone
Zvuk: Ivan Mijačević
Rasvjeta: Till Frühwald, Wolfgang Weissgerber
Text: Sanja Tropp Frühwald
Inspiracija: Meg Stuart and Sarah Kane
Kostimografija: Alenka Mikulan; graphic design: Harald Gaukel
Fotografija: arunakaij
Koprodukcija: VRUM and SEAD (Salzburg Experimental Academy of Arts)
Uz potporu: SZENE Salzburg



26.10. u 21:00 h
ZPC

C8H11NO2 // Room 100

Šifrirani naziv predstave kemijska je oznaka za dopamin, neurotransmiter u mozgu koji podivlja kad osoba uđe u psihotično stanje svijesti. Predstava tematizira psihotično stanje shizofrenije i njezin utjecaj na pojedince. Kroz eksperimentalni radni proces Room 100 stvorio je ekspresionističku i hibridnu kreaciju koja povezuje kontorciju, buto, breakdance, elektronsku glazbu i video dokumentarizam.

Publiku u predstavu uvodi intimna ispovijed redateljeva brata oboljelog od shizofrenije, na koju se nadovezuje fizička reakcija redatelja-performera. Živa ljudska tijela postaju glavni materijal za modeliranje i stvaranje formi, kinetičkih skulptura. „C8H11NO2“ ih vidi kao inkubatore za razvoj shizofrene bolesti koja ih razdire, izobličuje, iskrivljuje i cijepa do potpunog gubitka identiteta. Na projektu „C8H11NO2“ mentorski je sudjelovala i Angela Laurier, kanadska kontorcionistica poznata po ispovjednim predstavama u kojima razgolićuje psihičku bolest unutar vlastite obitelji.

Režija: Jakov Labrović
Koncept i izvedba: Antonia Kuzmanić, Jakov Labrović
Glazba i zvuk: Davor Gazde
Video: Jakov Labrović
Scenografija i svjetlo: Antonia Kuzmanić, Jakov Labrović
Kostimografija: Ivan i Jakov Labrović
Umjetnička suradnja: Ivan Labrović, Angela Laurier
Asistent na sceni: Mario Franić
Produkcija: Positive Force
Koprodukcija: Les Migrateurs – associés pour les Arts du Cirque + Le-Maillon – Théâtre de Strasbourg, Scène Européenne, Perforacije – Tjedan izvedbenih umjetnosti )

27.10. u 12:00 h
CMROK

METEO // Irma Omerzo

- Kakvo je vrijeme kod vas, trenutno?
- Loše, uglavnom. Dosta slaba vidljivost.
- A sutra, kakvo će vrijeme biti sutra?
- Malo gore od ovoga danas. Nekima.
- Kakva vam je općenito prognoza za budućnost?
- Sve gora i gora.
- Kada će doći do poboljšanja?
- Ne zna se.
- Što vam je činiti?
- Trebalo bi se pripremiti. Što bolje se zaštititi. Pronaći neki zaštitni sloj, film, filter ili nešto slično.
METEO je predstava posvećena tim "nekim", sve brojnijim ljudima.

Do Cmroka je osim autom moguće doći 30min šetnjom ili biciklom od Tuškanca Dubravkinim putem što vam preporučujemo, ili busom s Kaptola ili Britanca.

Veselimo se vašem dolasku i nadamo povoljnoj vremenskoj prognozi!

Ideja, koreografija i kostimi: Irma Omerzo
Ples: Martina Nevistić, Zrinka Šimičić i Zrika Užbinec
Glas i glazba: Davorka Horvat i Miro Manojlović
Uređenje prostora: Lara Badurina
Grafički dizajn: Boris Greiner
Fotografija: Jasenko Rasol
Produkcija: MARMOT
Posebno hvala: Dubravki Rasol, Zoranu Vakuli, Mirni Žagar, Jasenku Rasolu, Snježani Abramović-Milković te Zagrebačkom Plesnom Ansamblu, Dubravku Mihanoviću i Ninu Soriću.
Predstava je nastala uz potporu Ministarstva Kulture RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport grada Zagreba.

27.10. u 20:00 h
ZPC

SAD SAM LUCKY // Matija Ferlin

Plesni solo Matije Ferlina
Poezija i život slovenskog pjesnika Srečka Kosovela ishodišne su točke istraživačkog procesa kojim koreograf i izvođač Matija Ferlin započinje rad na svojem novom projektu SAD SAM LUCKY, u seriji radova SAD SAM započetoj 2004.

Kosovelova melankolična i ispovjedna poezija nastala između surovih atmosfera slovenskog krasa i egzistencijalne krize kao posljedice Prvog svjetskog rata, širokim koracima prolazeći kroz impresionizam, simbolizam, ekspresionizam i konstruktivizam, fizički napada jezik u pokušaju da mu pronađe idealnu formu, onu koja je više od poezije same.

Matija Ferlin kreira kontinuiranu koreografsku cjelinu izrazito naglašene fizikalnosti. Inzistiranjem na krajnostima koje generiraju rubni pojmovi poput početka i kraja, sreće i tuge, života i smrti, prolaznosti i vječnosti, aktivnosti i pasivnosti, Ferlin ulazi u radikalni, fizički, turbulentni i emocionalni dijalog s jedinstvenim autorom na europskoj avangardnoj sceni prepoznajući njegov život i djelo kao paradigmu bilo koje vrste umjetničkog života i rada.

Autor i izvođač: Matija Ferlin
Dramaturg: Goran Ferčec
Stihovi: Srečko Kosovel
Glazba: Luka Prinčić
Scenografija: Mauricio Ferlin
Producenti: Rencontres chorégraphiques internationales de Seine-Saint-Denis, Centre National de la Danse - Paris
Koproducent: Hrvatski institut za pokret i ples kroz rezidencijalni program Zagrebačkog plesnog centra
Koprodukcija i organizacija: Zavod Emanat - Ljubljana
Partneri projekta: Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat
Uz potporu Ministarstva kulture Republike Slovenije, Grada Ljubljane, Grada Pule, Općine Svetvinčenat