Apollonian

17.6.2016. | 20:00 h 18.6.2016. | 22:00 h

Martina Nevistić

Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća pojavile su se prve slike planeta Zemlje iz svemira, tada nazvane “plavom pikulom”, a postale su masovno dostupne nakon slijetanja na Mjesec 1969. godine. Ideja ljudske civilizacije kao ujedinjenog entiteta kojim ne vladaju rasne, klasne i druge identitetske podjele, nego se poima kao jedinstvena cjelina, dobila je svoju vizualnu reprezentaciju dvadeset godina prije svršetka Hladnog rata. Na neki način, već je slika Zemlje dobivena iz njezine orbite anticipirala kraj binarnog odnosa prema svijetu, te postala ikona globaliziranog svijeta kakav poznajemo danas iako je i ta slika još uvijek daleko od načela jednakosti kojima su stremili kontrakulturni pokreti iz vremena prvih letova u svemir. Let na Mjesec – i njegovo televizijsko posredovanje – označili su prekretnicu u načinu na koji je organizirana ljudska percepcija svijeta: čovjek je po prvi put vidio Zemlju “izvana”, iz perspektive njezina satelita, kao jedinstvo za sebe.

U svojem novom autorskom projektu Martina Nevistić pristupa toj problematici multimedijalnim odnosom prema koreografiji: sučeljavanjem snimljenog i izvedenog materijala nastoji se ukazati na činjenicu da današnjom komunikacijom upravljaju deteritorijalizirane slike bez jasnog subjekta gledanja. Taj problem prevodi se i u koreografski princip pa prema tome materijal nastaje kao rezultat procesa spekulacije o tijelima koja se prilagođavaju promijenjenim fizikalnim uvjetima, drugačijim gravitacijama i nepoznatim biosferama. Simbolička referenca na let na Mjesec pritom funkcionira kao okosnica pomoću koje postaje moguće ne samo tematizirati postojeću krizu vizualnosti nego i ispitati mogućnosti transformacije tog stanja.

“Kad si vani u jednom od tih svemirskih odijela, zaista se nalaziš u svemiru. Nema granica onome što vidiš. To je kao da imaš okrugli akvarij preko glave koji ti omogućuje neograničenu vidljivost. Tamo je potpuna tišina i taj prekrasan pogled. U tom trenutku povijesti predstavnik si čovječanstva jer proživljavaš to iskustvo, na neki način, za ostatak ljudske vrste.” - Russel L. Schweickart, pilot misije Apollo 9

“Mjesec je drugačiji. Postao je čovjekova prva utvrda, prvi korak u svemiru. Tamo je čovjeku omogućeno da pogleda unazad prema Zemlji i vidi je, kao i sebe, iz drugačije perspektive.” - James R. Irwin, osmi čovjek na Mjesecu


Autorica koncepta/ Koreografija: Martina Nevistić
Izvedba: Petra Chelfi, Lana Hosni, Martina Nevistić
Dramatrugija: Nina Gojić
Vizualno oblikovanje predstave i dizajn: Martina Granić
Vizualno oblikovanje videa i montaža: Dora Đurkesac
Snimanje i fotografija: Neven Petrović
Oblikovanje zvuka i glazbe: Višeslav Laboš
Naracija u zvuku: Luka Bulović, Kruno Bakota
Kostimografija: Martina Granić, Martina Nevistić, Mirela Periša, Nina Tarnovski NTS, H&M
Organizacija: Nina Križan, Martina Nevistić
Odnosi s javnošću i komunikacija: Amela Pašalić
Produkcija: O.N.E.
Ko-produkcija: Festival Perforacije/Udruga Domino, Rezidencijalni program Zagrebačkog plesnog centra/Hrvatski institut za pokret i ples
Realizirano uz podršku: Gradski Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagrebačko kazalište mladih z/k/m, Zagrebački plesni ansambl