Koliko vrijedim – od valorizacije do plesa

19. & 20. 11. 2012. | 10-17h
 
Projekt „Koliko vrijedim – od valorizacije do plesa“ okupiti će skupinu umjetnika u sastavu Nino Bokan, Selma Banich, Mila Čuljak, Sandra Fijan, Vesna Rohaček, Darko Japelj, Ana Kreitmeyer, Irena Mikec, Petra Milojković, Željka Sančanin, Melita Spahić, Zrinka Užbinec, Ana Vnučec, koji će se kroz svoje pojedinačne primjere baviti procesima valorizacije u području suvremene umjetnosti s fokusom na specifičnosti uvjeta produkcije i mehanizama distribucije u području suvremenog plesa, a obuhvatiti će teme uvjeta rada, edukacijskih procesa, tokova prihoda te funkcioniranja osobnog simboličkog kapitala na tržištu umjetnosti.

Projekt je hibridnog formata, zamišljen kao empirijsko istraživanje u svojevrsnom konstruiranom radnom kontekstu okupljenih umjetnika, a u podnevnim satima u programu su i dva izlaganja:

- > 19. studenog u 13 sati, predavanje Ivane Hanaček: Od kritičkog potencijala do repolitizacije umjetnosti

- > 20. studenog u 13 sati, izlaganje Sonje Pregrad: Online izvedbena mapa: kako vrijedi praksa – praksa: kako vrijedi

Lokacija: Medijateka Zagrebačkog plesnog centra, Ilica 10.
Ulaz je besplatan.


Projekt  „Koliko vrijedim – od valorizacije do plesa“ baviti će se procesima valorizacije u području suvremene umjetnosti s fokusom na specifičnosti uvjeta produkcije i mehanizama distribucije u području suvremenog plesa. Valorizacija je ovdje mišljena kao širi metodološki alat u odnosu na međuovisnost ekonomskih i estetskih logika valorizacije. Početna točka je empirijsko istraživanje u svojevrsnom konstruiranom radnom kontekstu, a obuhvatiti će teme uvjeta rada, edukacijskih procesa, tokova prihoda te funkcioniranja osobnog simboličkog kapitala na tržištu umjetnosti.

U tekstu „The Art of Capital: Artistic Identity and Paradox of Valorisation“ teoretičar Benjamin Noys predlaže tezu paradoksa valorizacije umjetnika i umjetničkog rada u kojoj kaže da je umjetnik s jedne strane najkapitalističkiji subjekt; onaj koji utjelovljuje dominantne trendove suvremenog kapitalizma: elastičnost, fleksibilnost, mobilnost, promjenjivost - umjetnik je neupitna figura reprezentacije suvremene radne snage. S druge strane, umjetnik je najnekapitalističkiji subjekt; onaj koji se opire ekstrahiranju vrijednosti putem alternativne vlastite valorizacije koja nikad neće moći biti sadržana u kapitalističkoj logici – umjetnik predstavlja odvajanje valorizacije od kapitala, predlažući drugu vrstu vrijednosti odvojenu od diktata komodifikacije.

Koristeći nekoliko različitih radnih i analitičkih okvira; primjerice produktivni i neproduktivni rad, fiskalna logika mjera štednje, (de)komodifikacija javnog dobra, funkcija umjetnosti kao javnog dobra, ideološke specifičnosti umjetničkog tržišta rada itd., približiti ćemo se ovom setu tema otvarajući pitanje kako se iste reflektiraju u finalnim estetskim i umjetničkim odlukama.

 

Ivana Hanaček: Od kritičkog potencijala do repolitizacije umjetnosti

Na koji način suvremeni umjetnici/e kritički preispituju svoje radne i proizvodne uvjete, a da pritom ukazuju na represivne elemente dominatne ideologije? Je li repolitizacija umjetničke prakse, koju kao ključnu strategiju ističe umjetnik Gregory Sholette, kritika specifične ekonomije suvremene umjetnosti? Je li fenomen prekarnosti karakterističan isključivo za postfordističku proizvodnu matricu ili su radne okolnosti i taktike preživljavanja uvjetovane fleksibilnim ugovornim poslovima u kojima se ne poštuju radnička prava i u kojima ne postoji socijalna zaštita karakteristične za proizvodnju (suvremene) umjetnosti bez obzira na tipologiju proizvodne matrice? To su samo neka od pitanja kojima ću se baviti u ovom predavanju, kroz komparativnu analalizu radova domaćih suvremenih umjetnika/ca, poput Vanje Babić, Marka Markovića, Andree Kulunčić, Selme Banich, Siniše Labrovića, te određenih strategija djelovanja, poput samoorganizacije, kolektivizacije i anonimnosti, koje su u drugoj polovini sedamdesatih prakticirali članovi Radne zajednice umjetnika okupljeni u Podroomu (Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Mladen Stilinović, Boris Demur, Željko Jerman itd.) i drugi protagonisti nove umjetničke prakse.

 

Sonja Pregrad: Online izvedbena mapa: kako vrijedi praksa – praksa: kako vrijedi

Ovo izlaganje bavi se izvedbenim mapiranjem putanje proizvodne vrijednosti (moje) umjetničke prakse.  Kako polaritet vanjska-unutarnja valorizacija pulsira unutar određenog vemenskog perioda - nastanka rada, školovanja, umjetničke prakse? Kako označujem parametre koji vrednuju moj rad? Koliko su ti parametri fiksni, a koliko i sami mogu biti mjesto umjetničke prakse ili umjetničke proizvodnje? Moja praksa se niz godina bavi križištem subjekta i objekta u tijelu izvedbenog umjetnika: ‘ja’ sam odnos svih parametara koji me stvaraju, istovremeno kao i jedina moguća subjektivna svijest o tome. Kako bivam predmetom objektifikacije - pogleda publike, gravitacije, spola, plesne poetike, socijalnog konteksta, te kako bivanjem subjektom aktiviram te objektifikacije kao potencijale za akciju, neka su od pitanja koja će ova izvedbena mapa obuhvatiti.

 


Sudjeluju: Nino Bokan, Selma Banich, Mila Čuljak, Sandra Fijan, Vesna Rohaček, Darko Japelj, Ana Kreitmeyer, Irena Mikec, Petra Milojković, Željka Sančanin, Melita Spahić, Zrinka Užbinec, Ana Vnučec
Izlaganja: Ivana Hanaček i Sonja Pregrad
Suradnik na projektu: Marko Kostanić
Autori projekta: Marjana Krajač i Jacob Peter Kovner

Realizirano uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Zagrebačkog plesnog centra i Uferstudios/Tanzfabrik Berlin


 

www.sodaberg.hr