Postprodukcijski coaching / k.o. kombinirane operacije: koreografska community platforma / Maja Drobac - Silent Killer

13.2.2014. | 20:00h
Silent Killer je ime projekta začetog 2009. godine u Indiji. Do sada se razvio u nekoliko različitih grana umjetnosti sve s tendencijom da se pomogne djeci i ženama oboljelim od HIVa i/ili AIDSa koji su štićenici MILANE, organizacije u Bangaloreu, Indiji.

Plesne predstave nastale pod zajedničkim imenom Silent Killer, inspirirane su istinitim pričama štićenika MILANE.

Za uvijek je istinita priča dvoje mladih ljudi koji su sa navršenih osamnaest godina života odlučili stupiti u brak. Mladić je zaražen virusom HIVa, djevojka nije. Predstava se bavi propitkivanjem njihovih osjećaja o odluci koju moraju donijeti, a koja će ostaviti tragove na njihove živote; utjecaju okoline na njihovu odluku, te da li itko smije i može suditi ljubavi.

Moje ime je Nisha istinita je priča o petnaestogodišnjoj djevojčici zaraženoj virusom HIVa koja odluči krenuti u potragu za svojim ocem. Emocije kroz koje prolazi u trenutku donošenja odluke prikazane su kroz Rase (opis emocija zapisanih u Natya Shastri, indijskoj knjizi o kazališnoj umjetnosti) te se koristi tehnika bharatanatyama.


produkcija: dance_lab collective, lukaeura / partneri : Istarsko Narodno Kazaliste, Gradsko kazaliste Pula
Zagrebacki plesni centar /
osobe koje su tijekom godina suradivale na projektu - VELIKO HVALA :
Srikanth Kolari, Chitra Arvind, Vesna Kazensky, Vesna Drobac, Katja Taljat, Siniša Jean Sambolec, Saša Čabaravdić, Vjeran Juhas, Lena Čabrunić, Vibor Juhas, Vanja Marković, Romina Vitasović, Rade Radolović, Marko Bolković, Desanka Janković, Arka Mukhopadhyay, Promona Sengupta, Marijana Janjić, Siniša Pilepić, Petra Cerkovnik, Emma Biscossa, Carlotta Maso, Dražen Dragović, HUHIV / CAHIV, Sven Buić, Marko Grbac Knapić, Zvonimir Kvesić, Andrea Gotovina, Suma Krishnamurti, Dean Bertoldi, Nataša Moskaljov, Saša Bogojević, Ivana Cesarec, djeca iz MILANE (children of MILANA)


Arhiviranje umjetničkih koncepata i ideja razvija prakse reciklirane umjetničke povijesti. Ponekad u razvojnim procesima početni sadržaji bilježe svoje ekvivalente na drugim mjestima, tamo gdje nehotice greškom ili na svu sreću odabiremo slike novih predstava za koje smatramo da bi trebale ili ne bi trebale zrcaliti liniju konzistentnih umjetničkih htijenja. Razvojni procesi rada na umjetničkim projektima usložnjavaju se odabirom višestrukih sadržaja koje nastojimo asimilirati u finalne verzije obraćanja javnosti. Tragovi nedorečenih scena koje skrivamo ispod predstavljačkih ne bilježimo kao moduse kojima bi htjeli afirmirati publiku, no možda će ih netko prepoznati i zatražiti pravo na njih?

Često svjedočimo trenucima kada publike nema. Tko je zabilježio naš rad, s kime smo razgovarali? Mogu li naši projekti iskomunicirati procese kroz koje prolaze, možemo li s gledateljem razgovarati o tragovima koje ne propuštamo kao relevantne. Serija prezentacija 'Postprodukcijskih coachinga' uzima kao okvir završene radove nezavisnih plesnih i kazališnih autora, nastale u proteklom razdoblju. Postavljajući ih u situaciju ponovnog razgovora o njima te kroz živi coaching s publikom, radne sesije realiziraju se kao dinamičan feedback publike i autora, mjesto gdje svi izgubljeni procesi predstava postaju vidljivi kao jedina moguća točka susreta s publikom.



autor, koncept: Željka Sančanin
dizajn:
Martina Granić
oblikovanje prostora:
Martina Granić
moderiranje, arhiva, kuriranje:
Željka Sančanin
produkcija:
kombinirane operacije za 2013/2014
podržano od strane:
Ministarstvo kulture
u suradnji s : kombinirane operacije, Petra Zanki, Martina Nevistić, BADco, Sonja Pregrad & Willy Prager, Maja Drobac, Bruno Isaković